Nerešene likvidacije (1): Dosije X na srpski način

B. Đokić, D. Dekić
0
commons.wikimedia.org

Prošle nedelje obeleženo je 15 godina od tragedije u Topčideru, kada su u vojnom objektu Karaš otkrivena tela gardista Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića. Deceniju i po kasnije još ne znamo odgovore na mnoga pitanja koja obavijaju ovu nesreću.

Da li su oni žrtve ubistva, kako bi se prikrili politički potezi tadašnje vlasti ili je jedan od gardista ubio drugog, a onda počinio samoubistvo, kako je utvrdila vojna istraga. Nezavisna državna komisija ocenila je da ih je ubila treća osoba.

Odmah posle tragedije pojavile su se glasine da se u ovom vojnom objektu krio general Ratko Mladić, tada najtraženiji begunac od Haškog tribunala, te da su Dragan i Dražen žrtve političkih spletki, odnosno da su videli Mladića u objektu ili su ih ubili plaćenici koji su hteli da otmu generala.

Mnoge teorije su se poslednjih 15 godina pojavile u javnosti, ali jasnog i nedvosmislenog odgovora nema. Šta se tačno desilo 5. oktobra 2004. u šumarku koji okružuje kasarnu u ovom delu Beograda, kada su se srela dvojica stražara? Ova misterija poprimila je političku dimenziju i još uvek je predmet oštrih političkih prepucavanja.

Ovo nije jedini slučaj gde su se politika i ubistva isprepletali proteklih decenija u Srbiji. Sa raspadom bivše države Jugoslavije, serijom ratova, poplavom ilegalnog oružja, narastajućom korupcijom ubistva sa “mirisom politike”, postala su učestala.

U ovom istraživanju “Vesti” su se bavile ubistvima koja i posle više decenija ostaju obavijena misterijom. Nesumnjivo je da se politički motivi kriju iza atentata na premijera Zorana Đinđića 2003. u Beogradu i lidera Građanske inicijative SDP Olivera Ivanovića 2018. u Kosovskoj Mitrovici.

Ostali nerešeni slučajevi vezani su za osobe iz sveta politike ili povezani sa političarima i vrhom države. Najčešće su u pitanju obračuni oko interesa. Novčanog ili raspodele moći unutar države.

Potrebna je politička volja da se reši ubistvo koje ima veze sa političarima ili je politika na neki način umešana u ceo slučaj, kaže za “Vesti” advokat Predrag Savić, koji je i zastupnik porodica gardista stradalih u Topčideru.

Kod nekih ubistava, volja izostaje više od četvrt veka, a u slučaju kontroverznog stradanja dvojice gardista, punih 15 godina.

Taj slučaj bi, kaže Savić, lako bio rešen kada bi država odlučila da treba da bude okončan.

– Pitanje je da li je veća šteta što još nema epiloga i što se ne otkriju počinioci i naredbodavci ubistva ovih mladića ili što se zataškava slučaj i država ne sme da iznese tu bruku u javnost – ukazao je Savić.

U osvrtu na ubistva koja su podigla “političku prašinu”, on ukazuje da ih je najviše bilo u vreme vladavine Slobodana Miloševića, kada je država uklanjala ministre, policijske funkcionere i ljude na položaju bliske vlastima, a sve zato što je bila upletena u kriminal.

– Kriminal je i počinjao od državnih službi, čije je redove vrlo teško očistiti. Službe su bile umešane, pa i sama država, u ubistva koja su u njenoj režiji obavljale paradržavne strukture bliske vlasti. Tada su uklanjani čak i politički neistomišljenici – ukazuje naš sagovornik.

Međutim, pojašnjava on, uglavnom su to bili obračuni sa mangupima u svojim redovima. Podseća na reči pisca Raše Popova da kada je neko bio “suviše državni, država ga je na kraju ubila”.

Zagonetke Đinđić i Ivanović

Sudski, Đinđićevo ubistvo je razrešeno. Direktni počinioci i organizatori su osuđeni pravosnažno na dugogodišnje zatvorske kazne. Ostala je zagonetka šta je politička pozadina ubistva, odnosno ko je i za čiji račun nahuškao Milorada Ulemeka Legiju i Dušana Spasojevića Šiptara da organizuju ovaj zločin.

Za likvidaciju Ivanovića još nema sudskog epiloga. Pojavljuju se različita imena na listi osumnjičenih, ali na pravosnažnu presudu ćemo očigledno još neko vreme morati da sačekamo.

Forenzički čarobni štapić

Da se može ako se hoće, Savić dokumentuje činjenicom da je desetak starih slučajeva ubistva rešeno u poslednjih deset godina.

– Srpska policija je relativno efikasna, što govori ne samo četrdesetak rešenih ubistava, već i deset osuda na maksimalnu kaznu od 40 godina. Mnoga od njih naknadno, jer je istraga napredovala zahvaljujući forenzici, otiscima prstiju, kompjuterskoj rekonstrukciji zločina. Napredak nauke, naročito forenzike i 3D tehnologije od velike je pomoći u rešavanju ubistava starih i po 20 godina – ocenio je ovaj advokat i naveo primer poštara u Zemunu, čiji je ubica nađen posle deceniju i po.