Prijateljstvo osvetlalo obraz celoj naciji

0

Dobrovoljci: Dežurni na srpskom štandu
 

Na štandu Prijateljstva, kluba koji u ovom pariskom predgrađu postoji od 1987. godine, pod šatorom je prijatelje dočekivao i Raša Ilić, jedan od osnivača KUD-a i prvi predsednik sa titulom doživotnog počasnog predsednika. Može se slobodno reći da je ovaj klub, kao i svake godine uostalom, osvetlao obraz našim zemljacima. Štandom je dominirao logo Prijateljstva, a to je – Ruka u ruci, dakle, prijatelj svakome. Izloženi su pehari, medalje, diplome, narodna nošnja, a da se ugodi posetiocima ponuđene su pljeskavice, krompirići, pasulj, pite, domaći kolačići. To sve zajedno znači: srpski štand je bio najposećeniji.

 

Predsednik opštine naklonjen Srbima

Predsednik opštine Didije Pajar je posebno naklonjen Srbima, najduže se zadržao na njihovom štandu. Došli su i starine ratnici, marinci iz rata u Alžiru, danas penzioneri: Ferdinand Bramule, Majid Uterba i Le Roj, uplovili u sećanja susreta sa Srbima, a razgovor s njima tkali gosti-aktivisti Mića Aleksić, Zoran Milinković, Mirko Marković, Milojko Milovanović. Ukratko, bi to druženje koje godi svima.

Svi na štandu angažovani su na dobrovoljnoj bazi, tu provode dva dana do ponoći, vesele se što su zajedno.

– Mi smo vrlo popularni, tačnije, najpopularniji, naše devojke najzapaženije. Traženi smo i od opštine. Kad odenemo naše nošnje i krenemo u tradicionalnu paradu ulicama Sen Denija, gromko nam aplaudiraju. Ili, ovde na pozornicu izađu razne nacije, svi pevaju, plešu, sviraju, ali kad mi odigramo naša kola, ovaj put "Vlaške igre iz Negotina", nastane erupcija aplauza – kažu članovi Prijateljstva.

KUD Prijateljstvo broji više od 100 članova. Zadovoljni su delatnošću, opština im je obezbedila salu za vežbanje, povremeno im otvori i vrata svečane sale za nastupe, nošnju nabavljaju iz Srbije…

Predsednik je Dragan Mandić, potpredsednik Vladiša Milosavljević, uloga sekretara dodeljena je Nadi Jović. Radi se dobro, a prijavljuju i ovo:

– U prethodnih godinu i po tri puta smo gostovali u Švajcarskoj, dva puta u Beču, jednom u Pragu…

A šta je osnovni kvalitet Prijateljstva? Okupljeni, opet, uglas nabrajaju:

– Druženje, obavezan srpski jezik i negovanje naše tradicije.
Ne kriju, svima je druženje bazno opredeljenje.

 

Neka znaju odakle smo

Dušan Mijatović je iz okoline Šapca. Na prsima majica s natpisom "Srbija":
– Neka svi znaju odakle smo. A kad sve ovo vide i probaju, nauče i koliko nam je dobra i topla matica. Mi volimo da se družimo, zato nam i decenijama tako dobro stoji ime Prijateljstvo.

– Nedaleko od Sen Denija su mesta Stan i Pjerfit, ukupno oko 1.000 srpskih domova. Rado se okupljamo u našim folklornim udruženjima, deca trkom stižu na probe, a roditelji direktno po završetku radnog vremena. Članovi su podeljeni po starosnim kategorijama – opisuju članovi Prijateljstva.

Dodali su i da među njima u svakom pogledu cveta ljubav.

– Je li, koliko je ono kod nas do sada bilo spojenih brakova članova? – propitkuju se između sebe, pa i odgovaraju:

– Petnaestak, a pet-šest novih brakova je u pripremi.
 

Druženje najvažnije

Aleksandar Milosavljević je poreklom Svilajčanin, član folklorne sekcije. Objašnjava:
– Nama je glavno da se družimo, da trajemo, a lepo je kad nama mladima stare generacije prepuste svoje mesto – poručuje Aleksandar.

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here