EPA-EFE/NINA PROMMER

Istraživanja pokazuju da prosečan tinejdžer provede nedeljno oko 30 sati ispred televizora prateći rijaliti programe i slične sadržaje. Na taj način mladi ljudi u najkritičnijem periodu formiranja svoje ličnosti svakodnevno posmatraju i nesvesno usvajaju ponašanja puna agresije, promiskuiteta, vulgaran rečnik…

Psiholog Zoran Milivojević za “Vesti” ističe da rijaliti programi mladima plasiraju parolu da je sve dozvoljeno, da se granice brišu i da takvo ponašanje čak dovodi do uspeha, što je najveći problem.

Loša poruka mladima

– Tu se plasiraju vrednosti koje poručuju da je potrebno da budete vulgarni, agresivni, da morate da vređate druge i svađate se kako biste bili poznati. A biti poznat u tom nekom iskrivljenom sistemu vrednosti je uspeh, dok je razlog popularnosti potpuno sekundaran. Imamo mlade devojke koje provokativnom odećom i promiskuitetnim ponašanjem šalju poruku da je to pravi put do lagodnog života. To nisu stvari koje mogu da utiču na formirane ljude sa izgrađenim sistemom vrednosti, ali i te kako mogu da utiču na one koji svoje sisteme tek grade. Kada tome dodamo da živimo u teškim vremenima u kojima roditelji grcaju sa malim platama a ogromnim troškovima, jasno je da deca vide kao uzore upravo one koji dolaze do lake zarade – ocenjuje Milivojević.

Međutim, dodaje i da veruje da ipak nije sve izgubljeno.

– Na kraju dana, decu ipak vaspitavaju roditelji. Uz nadzor, razgovor, brigu i ponoviću još jednom razgovor sa svojom decom, roditelji će biti jači od rijaliti uticaja – rekao je Milivojević.

Kako je istakao, ne smatra da je rijaliti problem samo našeg društva.

Popularni širom sveta

– Popularnost ovih programa je velika širom sveta. Ljudi često kritikuju ovakve sadržaje, šokiraju se njima, ali ih i dalje gledaju, upravo jer im to pruža satisfakciju, jer se osećaju boljima od negativnih junaka tih televizijskih formata. U ljudskoj je prirodi, na kraju krajeva, da voli da zaviri u tuđe dvorište, tuđu sobu i tuđ život, a rijalitiji tu prirodu pobuđuju i pojačavaju je do ekstrema. Ono što je upitno i oko čega svi treba da se zabrinemo jeste koliko daleko to može da ide. Nekada smo se šokirali smelošću učesnika da se pred kamerama poljube, danas nas ne šokira ni seksualni odnos naočigled svih – zaključio je Milivojević.

Posledica kulturološke krize

Kako smatra Milivojević, rijaliti programe ne treba posmatrati kao uzrok problema u društvu, već upravo suprotno.

– Oni su posledica. Milioni prate Lunu, Kristijana i slične njima. To znači da ti programi zadovoljavaju potrebe publike. A zašto su potrebe publike takve, pitanje je koje je zapravo potrebno postaviti? Da društvo nije u dubokoj kulturološkoj krizi, popularnost Zadruge i Parova ne bi bila ni deseti deo velika kao što je trenutno – kaže Milivojević.