Pexels

Zagrljaj je gest ljubavi, topline i pažnje. Jednostavan osećaj toplote od druge osobe može izlečiti mnoge bolesti, uključujući hladnoću, pa čak i ego. Dovoljan je samo jedan da vas ponovo pretvori u dete.

“Potrebna su nam četiri zagrljaja dnevno da bismo preživeli, osam za održavanje i dvanaest za rast”, rekla je Virdžinija Satir.Zagrljaj ima neverovatnu snagu, potvrđuju psiholozi, biolozi i neurolozi širom sveta.

Ljudi su stvoreni da primaju i nude zagrljaje, a zagrljaj je oblik primarnog i društvenog kontakta, oblik komunikacije, osnovna potreba, pomoć u razvoju i održavanju fizičkog i emocionalnog zdravlja kod dece i odraslih.

Sa druge strane indijski guru Osho, naglašava isceliteljsku moć zagrljaja govoreći o njegovom terapijskom potencijalu i pristupajući mu sa duhovne perspektive.

“Našem telu trebaju voda, hrana i odmor, a duši je potrebna ljubav i zagrljaji prave ljubavi”, kaže Ošo.

Tokom jednog susreta sa učenicima, Oša su pitali: “Zašto je prihvatanje zagrljaja, kao lekovitog sredstva toliko delotvorno?”, a on im je odgovorio:
“Donedavno sam mislio da su lucidnost, inteligencija i samoanaliza glavni alati za isceljenje, ali oni ne znače ništa u poređenju sa zagrljajem.”

Ako se ne oseća voljenim, čovek počinje da odustaje od svega. Ako oseća da njegov život nikom nije bitan, on gubi smisao za sebe.

Čovek oseća potrebu da bude voljen – a to je jedna od glavnih ljudskih potreba.
Zato je ljubav najveća moguća terapija.Svetu je neophodna terapija, baš zato što mu nedostaje ljubav.U svetu punom ljubavi, terapija mu uopšte ne bi bila potrebna; bilo bi više nego dovoljno ljubavi.

Zagrljaj nije ništa drugo nego čin ljubavi, topline, pažnje, dovoljan da vas opet pretvori u dete.Psiholozi su ustanovili da ako dete nije dovoljno grljeno i ljubljeno, ne može normalno da odraste, jer mu nedostaje određena vrsta “hrane”.

Duši je, kao i telu, potrebna hrana.Možete zadovoljiti sve fiziološke potrebe deteta, ali ako ga nikada ne zagrlite,ono neće odrastati zdravo i normalno. Njegova psiha se neće razvijati i uvek će se osećati tužno, zanemareno, nevoljeno.Možda je dete fizički nahranjeno, ali na žalost ne i emocionalno.

Od 100 slučajeva, 90 bolesnih ljudi prvenstveno pati zato što nisu imali dovoljno ljubavi. Ako terapeut posvećuje posebnu brigu svom pacijentu, hranjeći ga ljubavlju i zadovoljavajući mu ovu iskonsku potrebu, stanje bolesnika se može čudesno popraviti.

Možemo zaključiti, bez sumnje, da je ljubav najlekovitiji fenomen koji postoji.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here