Lopovi ne mogu da imaju zaštitu

0

Stručnjak za međunarodno i ustavno pravo, profesor beogradskog Pravnog fakulteta Radoslav Stojanović je ocenio u intervjuu za "Vesti" da bi nosioci državnih funkcija u Srbiji, zbog prirode posla trebalo da budu zaštićeni imunitetom, ali bi, kako je istakao, zakonodavstvo moralo da, osim prava i dužnosti, definiše i njihovu odgovornost za rad.

– Problem su njihova subjektivna i objektivna odgovornost i to nam nedostaje. Primera radi, ako je došlo do sudara vozova, ministar zadužen za saobraćaj trebalo bi odmah da podnese ostavku jer je to, objektivno, po prirodi posla njegova greška.

 

Toga u Ustavu Srbije nema, već su za šefa države i članove Vlade Srbije propisane samo nadležnosti, a ne i politička i moralna odgovornost – kaže Stojanović, koji je svojevremeno kao republički poslanik iz ličnih i moralnih razloga platio kaznu za saobraćajni prekršaj, iako je mogao da se pozove na imunitet.

Kako gledate na najavu da će imunitet biti vrlo sužen kad bude donošen novi Ustav?
– Srbiji je neophodan novi Ustav. Smatram da bi opšti imunitet za poslanike trebalo ukinuti i svesti na zaštitu samo u slučaju klevete i uvrede, ne da bi ih progonili, već zbog činjenice da su, više od 95 odsto njih, totalni anonimusi za javnost Srbije. Te poslanike, uostalom, nije birao narod već partije, odnosno stranački lideri.

Kako komentarišete to što su poslanici, bez obzira na partijske boje, gotovo jednoglasno protiv ukidanja imuniteta?
– Oni to rade i zbog samih sebe, ako se jednog dana nađu na tapetu. Ali, kao što znamo, i sada postoji granica pa nisu zaštićeni za dela narušavanja poretka, korupcije i pljačke.

 

Novi Ustav za izlaz iz haosa

 

Zašto se zalažete za hitnu promenu Ustava Srbije iz 2006. godine?
– Pokrenuo sam tu inicijativu kojoj se pridružuje i nekoliko mojih kolega i uvaženih stručnjaka, jer ne može Srbija da uđe u EU sa ovako centralističkim Ustavom.

 

Takav Ustav ne može da opstane, jer je pretpostavka našeg članstva u EU, lokalna i regionalna samouprava. Zato je jedan od prvih zadataka da se to uradi i da država izađe iz haosa i dezorganizovanosti.

Problem je, međutim, što u krivičnom zakonodavstvu imamo minimalnu i maksimalnu kaznu, pa je za silovanje najmanja propisana tri godine i mora se voditi računa da poslanik ne prođe nekažnjeno za takvo strašno delo. To je ono što se mora urediti.

Od kojih dela bi trebalo zaštititi ministre imunitetom?
– Moram da kažem da kod pitanja imuniteta ne može da se baš sve savršeno definiše. Ako imunitet ima diplomata, onda i ministri ne bi trebalo da budu nezaštićeni s obzirom na posao koji obavljaju.

 

Kad mu date imunitet i ograničite ga na dela za koja je propisana kazna do tri, a može i do pet godina zatvora to su dela koja nisu društveno opasna i onda oni ne mogu da se bave lopovlucima. Samo tu oblast treba pažljivo regulisati.

 

Normalno je u zakonodavstvu da nosioci državnih funkcija ne budu ometani u svom poslu od strane zlonamernih koji mogu da isfabrikuju svedoke i dokaze. Tako će država da se zaštiti od opasnosti izigravanja krivičnog zakona odnosno montiranja procesa, ali će i ministri da odgovaraju ako su počinili zloupotrebu položaja ili su bili umešani u korupciju.

Kako iskoreniti korupciju?
– Korupcija ne može da bude potpuno iskorenjena. Ima je i u mnogo razvijenijim zemljama kao što su SAD i Francuska. Kod nas je korupcija veoma raširena i može se sužavati maksimalno, ali ne znam da li je to moguće dok ne dođemo na visok nivo transparentnosti o svemu što država radi.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here