Obamin kubanski blef

0

Vesti
Dejan Lukić

Vuk menja dlaku, ali zna da se pretvara kako više nije žedan krvi. Najava Obame o uspostavljanju diplomatskih i trgovinskih odnosa sa Havanom, posle ravno pola veka vojne, političke, ekonomske i sve druge američke torture nad Kubom, jeste, istina, pravi korak, ali sa pogrešnom motivacijom i namerom. Obamin motiv zbog kojeg objavljuje zaokret u (propaloj) politici američkog poluvekovnog mrcvarenja kubanskog naroda, jeste njegovo ubeđenje da je moralnost i legalnost svih politika Amerike, u svim vremenima i situacijama, imuna na svaki prigovor.

Ne otvara se Obama prema Kubi zato što je dosadašnja američka politika mučenja kubanskog naroda bila nemoralna, nehumana i međunarodno nelegalna, po svim standardima koje upravo Amerika lažno propagira po svetu, nego zato što pedeset godina sankcija i pritisaka nije donelo korporativnoj Americi, Vol Stritu i Pentagonu, nikakvog ćara:

"Problem sa (američkom) kubanskom politikom je što nije donela koristi našim interesima", reče Obama objašnjavajući odluku o "Istorijskom zaokretu". Što će reći da je dosadašnja politika terorisanja Kube bila, kako lepo kaže sam Obama, motivisana svim drugim samo ne dobrim namerama.

Socijalno-ekonomski sistem Kube nastao posle Kastrove uspešno izvedene revolucije (1959. godine) značio je otvorenu pretnju korporativnim, imperijalnim i ekspanzionističkim interesima Amerike u latinskom prostoru. Kuba je postala "loš" primer drugim latinoameričkim zemljama u njihovim težnjama da se otarase vašingtonskog neokolonijalizma.

Obamino stanje svesti je imperijalno stanje svesti, par ekselans. Barak Obama, kao i njegovi prethodnici u Beloj kući, manijački veruju u iluziju američke "izuzetnosti". Stanje te bolesti se očituje i u ovom objašnjenju "istorijskog zaokreta" prema Kubi. To bolesno tumačenje sugeriše nam da kada Imperija i čini nešto pogrešno, ona to ne čini zato što je to nešto nemoralno ili nezakonito, nego je, naprosto, reč o "grešci".

Evo kako nam to Obama eksplicira: "Iako je naša politika (prema Kubi) bila bazirana na dobrim namerama, ona, ipak ,nije ostvarila naše interese". "A dobra namera (i interes) je bilo rušenje Kastrove vlasti i da se u Havanu dovede milom (sankcija, izoalcije i izgladnjavanja) ili silom (invazija u Zalivu Svinja) američki Kvisling, Fulgensio Batista.

"Sve moguće metode treba da se odmah preduzmu kako bi se podrio ekonomski život na Kubi… Mora da se preduzmu drastične mere koje bi oslabile privredu Kube; mora da se spreči dotok novca i robe, da se smanje plate; da zavlada glad, beznađe i da se izdejstvuje promena vlasti" (Lester Malori, podsekretar u Stejt Departmentu,1960.).

Iako samo 90 milja od američke obale, Kastrova Kuba preživela je sav "humanizam", "demokratiju", "vladavinu prava" i ostalo propagando smeće koje i dan-danas Imperija propoveda ostatku sveta. I evo sada Obame koji bi u "istorijskom zaokretu" da od propale politike bude mirotvorac dostojan nezaslužene Nobelove nagrade za mir; da iz čeljusti poraza na Kubi iščupa iluziju uspeha. Po već viđenom američkom blefu: kada doživiš poraz, proglasi pobedu i gordo pokupi čaure". Možda će ti neko i poverovati da se pobedio.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here