Ofanziva srpskog bureka na Kanadu

0

Pravljenje bureka
 

– Želimo da napravimo ime, da napravimo nešto novo, da nešto naše napokon izađe na šire kanadsko tržište, da ljudi mogu da kupe naš burek, da ga prepoznaju, i da ga doživljavaju kao proizvod koji je raširen, uobičajen i omiljen kao pica, na primer. Ušli smo u Costco, (veliki lanac prodavnica gde se roba i proizvodi prodaju na veliko, prim. aut). Prodaje se naš burek sa sirom u celom Ontariju preko njih, hoćemo jednostavno da stavimo burek na mapu prehrambenih proizvoda u Kanadi, da tamo zauzme mesto kakvo ima pica – veli nam.

 

Dovršavanje krempita u pekari "Gala Bejkri"
 

Ova 42-godišnja majka dvojice sinova radi prodaju, ostvaruje kontakte, nadgleda proizvodnju, dakle pita se za sve i kaže da je biznis uvek zanimao. To je bilo nešto čemu je oduvek stremila, jer voli izazov koji je podstiče i tera da stalno radi, još više i bolje.
Pare su, naravno, bitne, kaže, ali mnogo je važnije stvoriti ime i proizvod koji će naići na dobar prijem kod velikog broja kupaca. A u Kanadi tržište je zaista ogromno, ali su i prepreke na putu ka njegovom osvajanju svakojake.
 

Kolači iz Galine ponude

– Buregdžije koje rade kod nas su isključivo naši ljudi iz Srbije i drugih bivših jugoslovenskih republika. Dovodimo ih i zapošljavamo i onda im radimo papire da ostanu, ali to je veoma teško i ima problema sa radnim dozvolama.

 

Ovde nema kvalifikovanih buregdžija, vrlo je teško naći ih, više puta smo pokušavali da obučimo ljude da prave burek, ali nije išlo. Pre neki dan mi je bio čovek Italijan, 45 godina je pekar i probao je da napravi burek, posle dva dana je rekao:

 

"Ja ovo ne mogu." Naše buregdžije bacaju kore, svaka kora je bacana, sve se ručno radi, i tu je naš uspeh, jer mi radimo ono što niko drugi neće – objašnjava naša sagovornica.

Žaklina je sam svoj majstor u biznisu. U porodici nije imala na koga da se ugleda kada je to u pitanju.

– Suprug mi dosta pomaže u poslu, on je moja desna ruka. On sam se bavi uvozom proizvoda iz bivše Jugoslavije, tako da smo povezani u poslu kompletno. Dolazim iz hotelijerstva, bila sam direktor prodaje u jednom hotelu u Hamiltonu, to sam radila sedam-osam godina. Pre toga sam živela u Srbiji. Rođena sam i odrastala u Kanadi, ali sam se udala u Srbiji i živela neko vreme tamo. Moji i suprugovi su iz Aranđelovca, tamo sam neko vreme išla i u školu.

 

Žaklina Janošević i Cvijeta Garić
 

Na naš komentar da zato tako dobro govori srpski, naša sagovornica kaže da se u njenoj kući nikada nije govorio engleski, ni dok je ona odrastala, a ni sada kada njena deca odrastaju. Uvek se govori srpski.

Ova uspešna žena kaže da grad Hamilton zaista podržava male biznise, "ali moramo i mi da hoćemo i želimo da nas pomognu, pa ćemo i dobiti podršku". Kanada ima brojne programe kojima stimuliše mala preduzeća i kompanije, ali mora se tražiti, ništa ne dolazi samo. Nažalost, mi smo narod koji misli da može sve na mufte i sve na brzinu. Ne može, mora da se radi, poručuje na kraju.

 

Od male prodavnice

Žaklina Janošević objašnjava kako se razvijao njen biznis.
– Sve traje od 2000. godine, od jedne prodavnice koju smo suprug i ja otvorili u Hamiltonu gde smo prodavali proizvode iz bivše Jugoslavije. Kupili smo pekaru 2002. godine da bismo upotpunili svoju ponudu sa pekarskim proizvodima. Onda smo 2008. rešili da kupimo neku zgradicu, pa da krenemo na veleprodaju tih proizvoda na kanadsko tržište. Brzo smo izrasli iz te zgrade, za nepunih šest godina, i evo sad smo se preselili u četiri puta veći prostor i zapošljavamo 13 radnika – svodi računicu naša sagovornica.

 

Gala u 178 država

Žaklina Janošević ističe da je sa svojim proizvodima: burekom sa sirom i spanaćem, štrudlama i 10 vrsta kolača, Gala Bakerdž prisutna u Ontariju i zapadnoj Kanadi, u desetak velikih lanaca prodavnica i u mnogo malih, privatnih radnji.

 

Gala je dobila sertifikat da može da prodaje svoje proizvode u 178 zemalja u svetu. To je najveći nivo koji se može dobiti u Kanadi za prodaju prehrambenih proizvoda. Ontarijsko ministarstvo za agrikulturu podržalo je viziju i poslovne poteze naše sagovornice i u nekoliko navrata ona je dobijala grantove (bespovratne kredite) koje je koristila za unapređenje proizvodnje.

 

Poslednji grant od 240.000 dolara (isto toliko, po pravilima, morala je da uloži i naša sagovornica) iskorišćen je za osavremenjivanje proizvodnje u novim, mnogo većim prostorima sa novim mašinama.

– Ja sam se gurala da dobijem ovaj bespovratni kredit i zato sad imamo takve mašine da smo na potpuno drugačijem, mnogo višem nivou proizvodnje – kaže ponosno.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here