Kako ukazuje, u mnogim gradovima deca kojoj nemački nije prvi jezik su brojna, a u bečkim osnovnim školama ovaj procenat je već iznad 50 odsto. Ona ističe da školski sistem nije našao pravi odgovor na ovu činjenicu.
Šrot i svojim naslovom želi da prikaže pravac kretanja ocena u negativnom smeru i pasivnost sistema da pravilno reaguje na ovakav razvoj.
Podseća i na decu pridošlica kojima se pružalo tek nekoliko sati dodatne nastave nemačkog jezika, ali i njihovo često izmeštanje u specijalne škole.
Tek kasnije, kako je konstatovala, uključeni su nastavnici koji govore maternjim jezikom, obavezna godina pohađanja obdaništa, podsticajna nastava i školski socijalni radnici.
Nemački istovremenoU jezičkom području je Šrot apelovala i na primenu naučnih saznanja. |
"Sistem kao celina je još ‘zarobljen’ u šezdesetim godinama prošlog veka i do sada nije prilagođen promenjenoj situaciji", poručila je Šrot ukazavši da pedagozi u obdaništima i učitelji, kao i pre, nisu obavezno obrazovani da mogu da se ophode na više jezika.
Ona je ukazala da su problematične zone: nedostatak objektivnosti ocenjivanja, loša izmešanost školskih grupa u osnovnim i takozvanim novim srednjim školama, obrazovanje dečjih pedagoga, i rasplinjavanje nadležnosti u području dečjeg obdaništa.
Šrot smatra da je potrebno obrazovanje svih pedagoga na više jezika, zajednička škola za decu uzrasta od 6 do 15 godina, kao i preinačenje svih škola u celodnevne škole i veća školska autonomija.
