Za siromašne iz EU nema socijale

0

Presuda koja je u celoj Evropi očekivana sa velikom napetošću glasi: Građani EU nemaju pravo na socijalnu pomoć harc 4 u Nemačkoj ukoliko nisu nikada radili. To je odlučio Evropski sud u Luksemburgu u konkretnom slučaju Rumunke iz Lajpciga, koja je zahtevala harc 4.
"Država mora da ima mogućnost da osobama bez posla uskrati socijalna davanja", odlučile su sudije u Luksemburgu.
Drugim rečima, Nemačka će ubuduće moći da uskrati socijalna davanja građanima iz drugih EU država, koji su doputovali u zemlju samo sa tim motivom.
Rumunka Elizabeta Dano (25) stanuje sa petogodišnjim sinom kod sestre u Lajpcigu. Dano živi od 2010. godine u Nemačkoj, ali nikada nije ozbiljnije potražila posao. Džob-centar u Lajpcigu joj je zato odbio zahtev za harc 4, a lajpciški socijalni sud je označio Rumunku kao lice koje ne traži posao. Ovaj sud se zatim obratio Evropskom sudu za pojašnjenje.
Sudije u Luksemburgu su potvrdile važeći nacionalni zakon, naime, da Rumunka ne raspolaže sa dovoljno "sredstava za egzistenciju" i da prema evropskom pravu nema pravo na ostanak u Nemačkoj radi potraživanja, kao i da ne može da se pozove na zakon protiv diskriminacije.
Presuda, međutim, nije automatski prenosiva na sve EU građane koji dolaze u Nemačku u potrazi za poslom. Ovde su primenjivi razni propisi, koje Evropski sud u ovom aktuelnom slučaju još nije proverio. Jedan sličan slučaj je Savezni socijalni sud u Kaselu predao Evropskom sudu, ali sudije još nisu donele odluku.
Takođe i za same nemačke građane je moguće da im se smanji ili u krajnjem slučaju odbije zahtev za harc 4 ukoliko odbiju ponudu za posao.
U Nemačkoj se već duže vreme strahuje od navale na socijalne kase od strane doseljenika iz siromašnih članica EU. Presuda u Luksemburgu je tzv. prethodna odluka za koju je zamoljena ova evropska instanca pre nego što konačnu odluku donese nemački sud.

 

Mora da se radi
Sud u Luksemburgu je izričito ukazao na to da nijedna država koja prima EU doseljenike po evropskom pravu nije obavezna da za tri meseca njihovog boravka daje socijalnu pomoć. Građani iz EU zemalja imaju pravo da žive u svakoj od država Unije, ali je to pravo u slučaju boravka dužeg od tri meseca i kraćeg od pet godina uslovljeno time da li određena osoba raspolaže sa dovoljno sopstvenih sredstava za život. To znači da ona mora da ima odgovarajuću finansijsku potporu da plati troškove života u zemlji EU u koju se doselila.

 

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here