Nema pravde za Srbe, poruka je sa obeležavanja 31 godine od zločina u Tuzlanskoj koloni, kada je na početku građanskog rata u BiH, 15. maja 1992. prilikom povlačenja, ubijeno 54 vojnika.

Brojne delegacije, porodice ubijenih, preživeli iz “kolone smrti” su na Brčanskoj malti u Tuzli položili bele ruže i zapalili sveće za pokoj duša nastradalih za čiju smrt nikada niko nije odgovarao.

Muslimanske snage su tada napale kolonu Jugoslovenske narodne armije koja je, na osnovu prethodno postignutog dogovora, trebalo da napusti kasarnu u Tuzli. Tom prilikom su ubijena 54 pripadniika JNA, 78 je ranjeno, a 44 vojnika zarobljena, od kojih su petorica kasnije ubijena, a ostali zlostavljani i mučeni.

Tuzlansku kolonu, u kojoj se nalazilo 600 vojnika i njihovih starešina, 200 motornih vozila, napali su pripadnici muslimanskog MUP, Teritorijalne odbrane i Zelenih beretki.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić rekao je da žrtve čekaju pravdu za zločin bez presedana nad kolonom JNA u dogovorenom povlačenju iz Tuzle

– Republika Srpska traži pravične kazne za sve zločince – dodao je Egić.

Predsednik Boračke organizacije Republike Srpske Radan Ostojić upozorio je da je zločin u Tuzlanskoj koloni jedan od mnogih koji je ostao bez kazne, u kojem su zločinici paravojne muslimanske i hrvatske formacije, a žrtva srpski narod.

– Pravde za Srbe nema u BiH. Nekažnjeni zločini nad Srbima deo su poduhvata kojim pokušava da se stvori narativ da su Srbi agresori na prostoru gde vekovima žive, a da su druga dva naroda žrtva – kaže on.

Pomen žrtvama u Tuzli protekao je mirno, a obeležavanje je nastavljeno u Bijeljini kod Spomen-kosturnice na gradskom groblju Pučile gde je služen parastos.

Poznati agresori

Radan Ostojić je istakao da je cilj obeležavanja ovog značajnog datuma i da se ukaže na to ko je na prostorima bivše BiH i Jugoslavije započeo rat, ko su bili prve žrtve, a ko agresori.

– Rat su započela druga dva naroda, srpski narod bio je žrtva i želeo je samo da živi na svojim prostorima, u onoj državi u kojoj je do tada živeo. Posle stradanja u Sijekovcu, Sarajevu i Tuzli usledio je i egzodus srpskog naroda iz ovih krajeva – rekao je Ostojić.