Anka Raščupanka

Voda je providna tečnost koja formira reke, jezera, okeane i kišu. Sve živo na planeti, kao i ljudska vrsta, direktno zavisi od količine i kvaliteta vode. Bez čiste, zdrave vode nema ni zdravog života. Voda pokriva više od 70% površine Zemlje. od toga 96,5% je slana voda, a preostalih 3,5% su sve reke, jezera, podzemne vode i led. Dobro upravljanje tim malim a dragocenim procentom je neophodno za dobrobit čovečanstva.

Zagađenje vode predstavlja dospevanje (ulivanje, unošenje…) raznovrsnih nečistoća u vodene sisteme (reke, jezera, okeani, izvori i podzemne vode). Glavni zagađivači su otpadne industrijske vode, dok štetu sprečavaju sistemi za obradu otpadnih voda, tzv. filteri. Zagađenje vode može biti biološko, termalno, hemijsko i fizičko.

Kroz istoriju je poznato da su se ljudi naseljavali u blizini ili na obalama reka i jezera. Pristizale su čiste, za život neophodne vode a u isto vreme odnosile su otpad. Naselja su rasla, prerastala u gradove, količina i vrsta otpada se povećavala, a količina vode koja je priticala ostala je ista. Izgrađeni kanalizacioni sistemi domaćinstava, industrijski otpad, poljoprivreda i druge privredne grane razvijanog društva, slilo se u ono malo voda sa početka nastanka ljudskog postojanja. Voda to ne može da izdrži, a sve nam je neophodnija. Izgrađuju se sistemi za preradu nečistoće, ali nedovoljno.

Plastika, sastavni deo svakog aspekta života, najveći je zagađivač voda. Značajno je, ali nedovoljno fizičko prikupljanje plastike sa površine vodenih tokova i njenih obala. Vremenom se neuklonjena plastika, izložena sunčevoj svetlosti, raspada na manje delove tzv. mikroplastiku i nanoplastiku, koje spiranjem tla ili isparavanjem mogu dospeti u vodu za piće ili biti udahnute u pluća. Ljudskom oku nevidljive čestice plastike zadržavaju sposobnost lakog privlačenja drugih štetnih supstanci. Razgrađena plastika šteti zdravlju prirode i čoveka.

Ako flaša vode predstavlja ukupnu količinu vode na Zemlji, onda količina koja stane u čep predstavlja količinu slatke vode, a jedna kap je količina vode za piće.

Bližimo se vremenu kada će potreba za vodom postati veća od njenih zaliha na planeti.

Od ledenog doba i mamuta do savremenih satelita i dronova, Zemljom kruži uvek jedna te ista voda! Voda koja “nestane negde” u suštini ne odlazi, a nova voda se nikada ne stvara.

Neki predmeti koji su se proizvodili od plastike sada se proizvode od celuloze, recikliranog papira, tekstila, biljaka ili algi, što ih čini biološki razgradivim u vodi.

Da bi se nečistoće razgradile iz vode se troši kiseonik, zbog čega ostaje manje za živa bića u njoj (biljke i ribe) a može dovesti i do njihovog uginuća. Uginućem i truljenjem algi u vodi, troše se i poslednje zalihe kiseonika, što dovodi do gašenja života. Voda i otpad povezani su neraskidivo i pogubno.

Mali, ali najvažniji korak u zaštiti voda je odlaganje plastike i drugog otpada na predviđena mesta. Kućnu hemiju, ostatke ulja od pripremanja hrane ili lekove, ne bacati u kanalizaciju, jer tako dospevaju u reke. Kada se komunalnom otpadu, koji sopstvenom odgovornošću možemo kontrolisati, pridoda industrijski i druge prljavštine koje reka sakuplja sa obala, jasno je koliko je sve živo na planeti ugroženo.

Svetski dan voda je 22. mart, kada se organizacije širom sveta okupljaju da razmene informacije i planove o preduzimanju aktivnosti za bolje očuvanje vode. Najkvalitetniju vodu imaju: Finska, Kanada, Novi Zeland, Velika Britanija, Japan…