Karavađo je vodio buran život, a razlog njegove smrti 1610. u 37. godini još uvek nije poznat. Ne zna se tačno ni šta se dogodilo sa njegovim telom. Međutim, posle nedavnog istorijskog otkrića, grupa italijanskih antropologa smatra da bi Karavađovi ostaci mogli da budu skriveni među desetinama drugih tela pokopanih u jednoj kripti u Toskani.
Ovaj tim naučnika namerava da ispita slikareve posmrtne ostatke koji će biti ekshumirani kako bi se otkrilo kako je preminuo.
"Ukoliko budemo imali dovoljno sreće da otkrijemo Karavađovu lobanju, moći ćemo da uradimo i rekonstrukciju njegovog lica, kao što smo 2007. godine uradili za Dantea", izjavio je Ivano Vinčeti, na čelu italijanske nacionalne komisije za kulturnu baštinu.
O fizičkom izgledu Karavađa, koji se proslavio slikama sa snažnim kontrastima jarkog svetla i dubokih senki, zna se samo na osnovu njegovih autoportreta.
Stručnjaci su izneli više hipoteza o Karavađvoj smrti, a prema najprihvaćenijim, veliki majstor je ubijen iz verskih razloga ili je izdahnuo na jednoj pustoj plaži u Toskani od posledica malarije. Tu je i legenda koja kaže da je umro na putu za Rim, gde je krenuo da traži oproštaj za ubistvo čoveka u jednoj tuči.
Jedan italijanski istraživač je 2001. godine objavio je da je pronašao potvrdu o slikarevoj smrti i da je, prema tom dokumentu, preminuo u bolnici.
"Taj istorijski dokument pokazuje da Karavađo nije umro sam na nekoj plaži, nego u bolnici u kojoj je prethodno lečen tri dana. To znači da je njegovo telo pokopano na groblju u San Sebastijanu u Toskani", tvrdi istraživač Silvano Vinčeti.
"Proverićemo DNK uzet iz kostiju i zuba i uporediti ga sa DNK slikarevih muških potomaka", izjavio je profesor Đorđo Grupioni, koji se nalazi na čelu tima. "Karavađo, nažalost, nije imao dece, ali njegova braća i sestre jesu, čiji potomci i dalje žive u gradu na severu Italije, koji nosi njegovo ime", dodao je on.
