Otkrivaju se bizarni detalji iz prošlosti velikog vođe: kako je primao čak dve plate, pa i dečji dodatak na unuke. Navodno nije bio ni dosledan antifašista: protiv Hitlera se okrenuo tek nakon što ga je nacistički vođa, kome se ponizno nudio za slugu, s prezirom odbio.
Sa razumnom distancom od tri decenije ove "supertajne" iz života najvećeg balkanskog političara iznose njegovi apologeti. Novine feljtoniziraju nekad heretičke Đilasove "Memoare" koji se bave njime; televizije se utrkuju koja će pre emitovati dokumentarac o njegovu životu, piše "Slobodna Dalmacija".
Broz je bez ikakvog dvoumljenja najzanimljiviji lik sa ovih prostora, objavljuje internet portal "Javno". Bilo da ga cene ili ne cene, mrze i preziru ili, pak, veličaju, Tito je bio i ostao tema svih rasprava do dana današnjeg. Mnoge navode iz njegovog života i delovanja neretko se secira, mnogi detalji se izvlače u brojnim političkim raspravama…
Tako postoje i brojne teorije o ovome ili onome u vezi sa njim, ali možda je i najzanimljivija teorija ona koja se i nije ‘ubitačno’ proučavala. Naime, prema nekim pričama, Tito je poginuo, a Kominterna je na njegovo mesto postavila dvojnika koji je bio špijun. Kako? Postoji više teorija.
Jedna tvrdi da je Tito stradao u Rusiji 20-ih godina prošlog veka, a druga da je poginuo u bitci na Sutjesci, ali u obe teorije zamenjen je sovjetskim agentom.
Takođe, sudeći prema nekim pričama, taj dvojnik bio je osiromašeni poljski plemić. Naime, oni koji u tu teoriju veruju, rado će navesti argument kako navodno Titovi meštani iz Kumrovca, "velikog vođu" nisu nakon rata ni prepoznali i dodali kako je pravi Josip Broz na desnoj ruci imao samo dva prsta. Navodni dvojnik je, pak, sasvim lepo svirao klavir.
Možda bi takve navode donekle uspeli da rasvetle podaci o njegovu odnosu sa SSSR-om, čiji je navodni špijun bio. Ali, Tito, što su potvrdili i brojni analitičari i istoričari nije bio zaslepljen Staljinom i Sovjetskim Savezom.
Zašto je Tito po prisutnosti u javnom diskursu još uvek najživlji i najzanimljiviji hrvatski političar? I da li je medijska zvezda postao objektivnim zaslugama ili ipak tuđom voljom?
Mediji ga definitivno ne forsiraju samo zato što im se to sviđa, nego zato što se Tito dobro prodaje, smatra istoričar Tvrtko Jakovina. On kaže da interes za Titom svedoči kako nije posredi samo puki krvavi političar sa ovih prostora, nego i čovek koji je bio veoma visoko pozicioniran u međunarodnim odnosima, kao niko dotad i posle. Hrvatska nema sličnih likova globalnoga dometa, tvrdi Jakovina. Politikolog Goran Čular naročito značajnim smatra da je Tito, kao tema u javnosti i hrvatskim medijima, puno prisutniji i puno "življi" od Franje Tuđmana. To obrazlaže tvrdnjom da se društvo kao cjelina mnogo lakše može suočiti sa onim što je bilo davno, nego sa nečim što ti je vremenski blisko i u čemu si i sam učestvovao.
"Država i poredak sa kojim se identifikuje Tito su nestali i nepovratno propali, tako da se po toj temi može slobodno kopati bez velikih iznenađenja i štetnih posledica. Tuđman je, međutim, priča o našim sadašnjim korenima, on je ugrađen u temelje sistema u kome živimo i ko zna šta bi iz svega ispalo kad bi krenuli po tome da čačkamo", tumači ovaj paradoks prof. Čular…
Ili su jednostavno urbani mitovi "potreba" bilo onih koji nisu nikad prežalili odlazak svojih idola, bilo onih koji, pak, nikad nisu prežalili njihov dolazak?
