Novi list
ZAGREB – Zagrebački Dioki, donedavna veliki petrokemijski proizvođač i treći najveći izvoznik u državi, sada i doslovno nestaje s lica zemlje. Stari paromlin u centru Zagreba s početka 20. stoljeća nedavno je pojeo zub vremena i nemara, dok je poznate Diokijeve tornjeve, građene prije pedeset godina, uništila klasična privatizacijska priča, i pohlepa. Od nekadašnja dva tornja za proizvodnju etilena, na zagrebačkom je Žitnjaku ostao samo jedan, i to krnji, no i njega će uskoro, komad po komad, razmontirati i prodati u staro željezo, 1,30 kuna za kilogram. Fer cijena, kažu nam radnici Diokija, od ove godine na burzi, i bez ikakve nade u bolje sutra. Od onoga što je do sada demontirano, a riječ je o tisuću "željeznih" tona, davno su dobili po jednu neisplaćenu plaću, od mnogih koje im uprava duguje, dok se novoj isplati ne nadaju. Nema toga što nisu pokušavali za spas tvrtke, pa su tako 2012. godine na platformi svojih tornjeva, na 50 metara visine, i štrajkali glađu. I još su uvijek gladni, no sluha za njih i za ovu petrokemijsku industriju, u državi više nema.
