Vojska odbranila Mačvu od katastrofe

0

Spasonosna energija bedema: General Ljubiša Diković
 

U ekskluzivnom intervjuu za "Vesti", načelnik Generalštaba, ipak, sve zasluge pripisuje vojnicima i energiji naroda.

 

Poruka dijaspori

Ova nesreća je još jednom ujedinila Srbiju, ali i našu dijasporu. Koja je vaša poruka Srbima širom sveta?
– Zaista me raduje spremnost naših ljudi da pomognu. To je ta ljubav ognjišta, otadžbine. Svi oni su otišli za boljom egzistencijom, ali nisu zaboravili svoju zemlju. To je naša snaga. Naša snaga je da smo i sada imali ljude koji su činili sve u vladama država gde žive da pomognu Srbiji. Otuda je potrebno više pažnje i više volje ka našoj dijaspori, a uveren sam da će to biti višestruko vraćeno u Srbiju – naglašava general Diković.

– Pravi heroj je ovaj narod, a Vojska Srbije je postupila brzo i efikasno. Da nije bilo tako, posledice ove tragedije bi bile mnogo veće – ističe Diković.

Kako ocenjujete angažovanje Vojske Srbije u odbrani od poplava?
– Vojska će bez sumnje analizirati svoje aktivnosti i sve slabosti, ali i sve ono što je dobro urađeno. Međutim, i bez te detaljne analize mogu da kažem da su pripadnici VS postupili izuzetno profesionalno, organizovano i da su za najkraće vreme bili na mestima spremni da reaguju i reagovali su.

Neki vojni komentatori ne dele ovo mišljenje. Postavili su otvoreno pitanje gde je Vojska Srbije bila, odnosno gde su joj čamci, pontoni, cisterne za vodu?
– Ne želim da verujem da su u pitanju zlonamerni napisi, ali ne želim da verujem i da smo tako kratkog pamćenja, pa smo zaboravili ko je prvi dolazio do unesrećenih, ko ih je spasavao… Nažalost, mi smo kao narod skloni da se stalno bespotrebno vraćamo u prošlost. Jeste, ranije smo imali 500 tenkova, a danas ih nemamo i šta sad? Zar nije suština da vidimo kako ćemo biti najefikasniji sa sredstvima sa kojima danas raspolažemo? Ponavljam, posledice poplava bile bi mnogo veće da Vojska Srbije nije reagovala kako je reagovala.

Verovatno se svi sećamo JNA i tadašnjeg angažovanja vojnika?
– Jeste, ali to je bilo potpuno drugo vreme, pa čak i potpuno drugi organizacioni sistem za vanredne situacije. Uslediće analize i šta je uzrokovalo ovoj tragediji i da li je i u kojoj meri tome doprineo ljudski faktor, ali je poenta da iz svega izvučemo jasne pouke i odlučimo šta nam dalje valja činiti da nam se ovakve ili slične katastrofe ne bi ponovile. Ali, moramo biti svesni da to nije samo posao države, već i svakog stanovnika ove zemlje.

Srbija se lako odrekla Civilne zaštite, a onda su nam sa Zapada došli upravo timovi sa tim nazivom?
– Tako je, i to je ogroman paradoks. Na nama je da shvatimo kako je potrebno organizovati sistem koji se može nazvati civilna zaštita ili ne, ali koji će i organizovati i obučiti stanovništvo prvo da zaštite sebe, a zatim i pomognu drugima.

 

Odziv rezervista

Vojska Srbije je pozvala rezerviste da ponovo obuku uniforme, ali ovog puta zarad prirodne katastrofe. Kakav je odziv?
– Ima zaista mnogo ljudi koji žele da pomognu i javljaju se svakodnevno. Do sada nam se prijavilo 1.300 rezervista i verujem da je to pravi način da se usmeri želja tih ljudi. Ti dobrovoljci su uvezani u jedan sistem sa jasnim zadacima, čime se izbegava situacija da kad odu negde niti znaju kome da se obrate niti šta da pomognu. Niko ne priziva katastrofu, ali moramo biti spremni da odgovorimo na ovakve tragedije koje se objektivno mogu desiti.

Zemlji predstoji obnova. Kako zadržati energiju koja je postojala u vreme katastrofe?
– To će zaista biti najteži posao. Najgore bi bilo da sve zaboravimo posle sedam dana. Jer, pokazalo se da smo jedan od retkih naroda koji u najtežim trenucima ispoljava natčovečanske mogućnosti.

Mislite, samo su Srbi dovoljno tvrdoglavi kada je teško?
– Moglo bi se i tako reći, ali se pokazalo da smo solidarni u onoj meri u kojoj možemo rešiti svaku prepreku ili problem. Mi smo narod koji voli da pomogne u tim teškim situacijama.

Ali, pomažemo samo tada?
– To jeste problem. Međutim, nadam se da će nas ta energija, ja je zovem energija bedema, i dalje držati. Posebno što nas sledećih nekoliko godina čeka period obnove zemlje.

Bar smo u tim obnovama poznati?
– Nažalost, mi smo ovu našu Srbiju nekoliko puta obnavljali u prošlom, a evo, sada ćemo i u ovom veku. Uveren sam da ćemo uspeti i da je narod prepoznao energiju s kojom je to moguće učiniti. Uostalom, to je i odbranilo Šabac, taj entuzijazam i ubeđenost ljudi.

Međutim, kada je 10.000 dobrovoljaca stiglo, nisu zatekli ne samo lopate ili vreće, već ni pesak?
– Vojska Srbije je odmah podelila sve što je imala kako bi ljudi što pre počeli da rade, ali objektivno je bio problem kako 7.000 ljudi istovremeno angažovati. To je fizički bilo nemoguće, a prioritet je morao biti da se održi kontinuitet i tempo rada.

 

Odlučivali milimetri

Šta je na vas ostavilo najjači utisak?
– Događaji su se zaista smenjivali filmskom brzinom, jer svaki trenutni problem je tražio hitan i adekvatan odgovor. Iskreno se divim meštanima četiri sela uzvodno od Šapca koji su se organizovali tako što ih vode predsednici mesnih zajednica i na poziv se odazivaju svi, nema kalkulacije. Drugi događaj vezan je za noć između nedelje i ponedeljka, kada je nas 700 bilo na bedemu, a milimetri su nedostajali da nasip popusti, a ljudski životi budu ozbiljno ugroženi. Zato sam se i ljutio na meštane nekih sela koji su se tih dana nećkali da li će uopšte izvući na sigurno decu, žene i starčad. Na sreću, ljudi su na kraju ipak shvatili da se suočavamo sa nezapamćenom katastrofom.

Znači, morao je da dođe načelnik Generalštaba i to kaže?
– To su definitivno bili problemi organizacijske prirode. Nažalost, dosta ljudi uopšte nije bila upoznato sa pretnjom koja se nadvila ne samo nad Šabac, već nad celom Mačvom. Da Šabac nismo zaštitili, imali bismo katastrofu nesagledivih razmera i u ljudskim životima i materijalnim dobrima.

Mogao je da nas snađe Obrenovac 2?
– Apsolutno. Tvrdim da bi situacija u Šapcu bila mnogo gora, jer ne zaboravite da su tu smeštena i postrojenja hemijske industrije koja sama po sebi predstavljaju opasnost. Takva postrojenja su opasna i bez poplava.

Doduše, i kada se gradio bedem kod Beograda, mnogi su iz kafića sve posmatrali, pa čak i slikali mobilnim telefonima?
– Bilo je i onih u Šapcu koji su bili u zabludi da se ništa neće dogoditi. Nažalost, kao narod premalo cenimo stepen opasnosti jer se uvek rukovodimo onim tipičnim "ma neće se to meni dogoditi". Nakon ovog iskustva, mislim da smo svi izvukli pouke, a posebno kako da se u budućnosti organizujemo i šta da preduzmemo kako bismo sprečili slične događaje.

 

O HARP tek kad sve prođe

Srbiju je snašla tragedija biblijskih razmera. Poručili ste da je Šabac odbranjen. Šta je sa ostatkom zemlje?
– Srbiji više ne preti opasnost od poplava, ali to ne znači da treba da odahnemo. Sledi nam i te kako ozbiljan posao asanacije terena zbog mogućnosti zaraza i epidemija koja su posledica svake katastrofe.
 

I dalje je aktuelan problem klizišta. U Malom Zvorniku celo brdo ide ka Drini?
– Zbog tog odrona postoji opasnost da se taj deo Drine zatvori i izazove nove poplave, a slična klizišta imamo u Bajnoj Bašti i Krupnju. Kada je reč o Malom Zvorniku, Vojska je već dobila zadatak da zajedno sa meštanima probije put dug 11 kilometara kojim bi se ovaj deo Srbije povezao sa ostatkom Srbije, ali i BiH. Završili smo sa pripremama i očekujem da će uskoro početi i izgradnja.

Navodno preti opasnost od mina koje plove Savom i Drinom, koje čak prete da ugroze i Đerdap?
– Za osam dana koliko sam proveo na Savi nisam video nijednu i zaista bih voleo da mi se javi neko ko ih je video. Ta vrsta opasnosti, hvala bogu, ne preti Srbiji.
 

Je l’ na taj način treba posmatrati i spekulacije da je uragan Tamara proizvod HARP tehnologije?
– Region je zadesila prirodna katastrofa. Međutim, kada sve ovo prođe, krenuće se u detaljne analize koje će pokazati tačan uzrok. Sada zaista nije vreme da se bavimo ovakvim spekulacijama već da zaštitimo ljude, ali i da se fokusiramo na obnovu zemlje sa istom energijom sa kojom smo je odbranili od katastrofe.

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here