Rasejanje u poslaničkoj klupi

0

U Srbiji je u toku proces reforme kompletnog izbornog zakonodavstva i potpuno je logično da se pitanje mogućnosti da rasejanje dobije poslanike u Skupštini Srbije otvari sada, s obzirom na to da smo prošle godine započeli novu eru u odnosima matice i dijaspore, kaže za "Vesti" Srđan Srećković, ministar za dijasporu.

– Rasejanje nema ambiciju da dominantno utiče na političku scenu Srbije, niti da menja izbornu volju građana. Učešćem poslanika iz dijaspore u skupštinskom životu stvorila bi se slika o suštinskom jedinstvu države i rasejanja bez obzira na rasnu, versku ili nacionalnu pripadnost. Ti poslanici zastupali bi interese dijaspore. Ključne odluke vezane za politiku prema dijaspori donosile bi se na Skupštini dijaspore i Srba u regionu koja će uskoro biti formirana – objašnjava Srećković.

 

Javna rasprava

Zašto ste ponovo aktuelizovali ideju da dijaspora dobije poslanike u Skupštini Srbije?
– Primeri zastupljenosti dijaspore u parlamentu postoje u modernim zemljama koje imaju brojnu i uticajnu dijasporu, kao što su Italija, Francuska ili Hrvatska.

 

Moja ideja nije da unapred ultimativno određujem i fiksiram rešenje, već želim da u javnoj raspravi sve relevantne državne institucije, pojedinci, NVO i rasejanje iznesu argumente za i protiv i da zajednički dođemo do zaključka.

Postoji li politička volja da dijaspora dobije pet mandata u Skupštini Srbije?
– Potpuno je jasno da u državnom vrhu postoji odlučnost da se vodi aktivnija politika prema rasejanju i zato sam veliki optimista da će rasejanje u mnogo većoj meri u ekonomskom, političkom i kulturnom smislu biti povezano sa Srbijom.

 

Mislim da je politika otadžbine prema rasejanju pitanje oko koga možemo da postignemo široki konsenzus i da ne sme da zavisi od interesa političkih stranaka i sastava izvršne vlasti.

Za realizaciju te ideje neophodne su izmene zakona?
– U Srbiji je u toku proces reforme kompletnog izbornog zakonodavstva koje prilagođavamo demokratskim standardima.

 

Usvojen je zakon o finansiranju političkih partija, izvršena je preregistracija stranaka, usvajaće se novi izborni zakoni na republičkom i na pokrajinskom nivou, dakle, stvara se institucionalni okvir u okviru koga treba rešavati i pitanje glasanja dijaspore. Čini mi se da bi odluka da dijaspora dobije poslanike u parlamentu mogla dati pozitivne efekte.

Ali još nisu rešena ni druga elementarna pitanja vezana za izbore u inostranstvu kao što je elektronsko ili glasanje poštom?
– U sklopu ove izborne reforme tragamo i za rešenjem koje će omogućiti dijaspori da relativno lako iskoristi glasačko pravo, a da pri tom troškovi ne budu veliki. U tom smislu moguće su novine kao što su glasanje putem pošte ili elektronsko glasanje Internetom. U Srbiji će ove godine biti stvoren jedinstveni birački spisak, koji je preduslov za elektronsko glasanje.

Zašto dijaspora do sada nije pokazala veliko interesovanje za izbore?
– Pravo glasa koje je omogućeno dijaspori 2004. godine do sada je više bilo deklarativno, a manje suštinsko. Naši ljudi u inostranstvu mogli su da ostvare biračko pravo samo u ambasadama i diplomatsko-konzularnim predstavništvima, mnogi su morali da prelaze i po nekoliko stotina ili čak hiljada kilometara da bi glasali i to je razlog zašto je odziv na izborima bio manji nego što je inače interesovanje za učešće u političkom životu Srbije. Tome treba dodati i neopravdano visoke troškove organizovanja izbora u inostranstvu, s obzirom na veliki broj posmatrača koji su u ime političkih stranaka putovali iz Srbije.

Tehnička pitanja

Budući da parlament zaseda u otadžbini, znači li to da bi poslanici iz dijaspore četiri godine morali da žive u Srbiji?
– To su tehnička pitanja oko kojih se može vrlo lako postići dogovor jer treba samo pogledati praksu kako je to regulisano u drugim zemljama. Ukoliko se postigne saglasnost da rasejanje ima predstavnike u parlamentu, oko svih tehničkih pitanja bismo se lako dogovorili.

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here