Srbi iz Pariza i Piksi ugostili decu iz Obrenovca

0

Zbratimljeni: Gimnazijalci sa Piksijem i članovima Izvora

A, kako se odvijalo putešestvije u zemlji galskog petla objašnjava francuskog jezika Ljiljana Ostojić:

– Poplava je carevala, ceo Obrenovac raseljen. Brižni roditelji ovih đaka pozivaju Ministarstvo inostranih poslova Srbije, oni Ambasadu Srbije u Parizu. Predlog i dogovor bio je da u nastavku Parižani preuzmu brigu o nama, na to se izdiže legendarni fudbaler Dragan Piksi Stojković koji nam nalazi hotel u blizini naše crkve i plaća osmodnevni boravak u Parizu. S njim smo se i družili, super je čovek.

 

Mnogo dobrih ljudi

Sve sa željom da se crne misli rasteraju i da gimnazijalci od 14 do 18 godina udahnu punim plućima pre nego se uključe u strašnu zbilju rodne grude.

 

Niti sa "Vestima"

– Ne pišu "Vesti" prvi put o nama. Sećam se, pre tri godine, vraćali smo se iz Le Mana. Bio je 1. maj, prošetali smo Parizom, slučajno došli do slikovitog drvenog Mosta umetnosti, kad na mostu ugledamo veliku grupu naših ljudi, poređali na klupi svakojake đakonije i goste se.

 

Priđemo, predstavimo se, kažemo: "Đaci iz Obrenovca", oni oduševljeni, navalili da nas časte. Tu smo se i fotografisali, u "Vestima" je ovekovečena reportaža. Ispade tako da smo nevidljivim nitima vezani za "Vesti" – iznosi sećanje Ljiljana Ostojić.

U Parizu, oko njih, takoreći, prava mobilizacija. Parohija Sv. Sava preuzima ulogu roditelja, brižnost koju ukazuju Obrenovčanima je fascinantna. Članovi SKD Izvor, koji deluje pri sabornom hramu Sv. Save, postaju im braća i sestre, a okolo je i mnogo dobrih ljudi i, eto, svi su postali jedna porodica.

– Svuda su nas vodili. Obišli smo Pariz, ušli u Luvr, posetili Kulturni centar Srbije i videli izložbu o Prvom svetskom ratu, hranili su nas, crkva nam je dala džeparac. A mi, da bismo im se bar malo odužili, u svečanoj sali pri crkvi Sv. Sava održali smo na francuskom jeziku našu dramsku predstavu. Želja nam je bila da u folklornom delu programa zajedno igramo sa domaćinima Izvorom. Bilo je to kolo prijateljstva i ljubavi – opisuju gimnazijalci.

Priču o ovim mladim ovako je sažela njihova profesorka Ljiljana, uz koju je sve vreme bio i profesor latinskog jezika Miladin Pavlović:

 

Posle svega – u autobus

 

Predstava u crkvenoj sali
 

– Naša gimnazija od 2008. godine održava tradicionalne veze sa vršnjacima iz gimnazije "Gabriel Tušar" iz lepog grada Le Mana. Posete uz učenje jezika i dramske nastupe odvijaju se na način: mi vama – vi nama. Tako smo 12. maja krenuli da učimo jezik. I, desilo se šta se desilo. Naravno, izludeli smo od brige, ali na sreću, svi naši u matici su živi i zdravi, a imovina je mnogo oštećena. Izdićićemo se mi, biće Obrenovac lep kao što je i bio.

I, posle svega – u autobus. Krenuše Obrenovčani domu svom. Gde će to biti, kako će biti, nepoznanica je, ali su se najlepše zahvalili na ponudi Parižana da, po želji, produže boravak. Ipak, svugde je lepo, a kod kuće najlepše.

– U naše kuće i stanove ne možemo da se vratimo. Neke od naših ugostila je rodbina, neki su smešteni u susednim selima, neki u prihvatnim centrima. Kako njima, tako će biti i nama, ali je, ipak, najvažnije da smo zajedno – govori profesorka Ljiljana.

 

Neizmerno hvala

– Molim vas da se posredstvom "Vesti" zahvalimo svim tim dobrim ljudima, od Ambasade Srbije i ambasadora Rajka Ristića koji nas je primio u svojoj rezidenciji, preko crkve na čelu sa protom Nikolom i ocem Slavišom, predsedniku SKD Izvora Draganu Jakovljeviću. Hvala svim članovima Izvora i njihovim porodicama, svima koji su nas ugostili, spremali nam obroke, brinuli o nama, omogućili da obiđemo Pariz i njegove znamenitosti… Posebno, neizmerno i nezaboravno hvala predivnom čoveku Piksiju, veličina njegovog srca se ne može izmeriti – u dahu nabraja profesorka Ljiljana Ostojić.

 

OSTAVITE KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here